O Vladimiru Pavloviću

Vladimir Pavlović je suvremeni hrvatski književnik,rođen 29.rujna 1935.godine u Trebižatu (Općina Čapljina), a preminuo je 7. prosinca 1996.godine.
Po vokaciji je ponajprije pjesnik. Osim poezije pisao je i objavljivao eseje, putopise,pripovjednu prozu,dramske tekstove te publicističke radove s područja kulturnih i političkih zbivanja. Uz časni poziv nastavnika hrvatskog jezika,u Kuli Norinskoj,gdje je radio,obilježio je svoje vrijeme kao ugledni suvremeni hrvatski književnik objavivši više knjiga poezije i proze:
Riječi(1955.),  Elegija o kralju(1996.), Vrijeme vatre(1968.), Zamak u pljusku(1972.), Grivna(1977.), Zemlja zebnje(1981.), Korablja(1984), Izabrane pjesme(1985.), Arka od Narone (1984.), Tmica (1987.), Mirta (1990.), Stigma (1990.),Genezaretska plavet (1992.),Gral (1994.), knjigu satirično-humorističke proze  „Kad su se koze smicale“( 1994.), Requiem za uzaludne mrtvace (1996.), U Mayerlingu jedne zime (1996.) i posthumno mu je objavljena zbirka pjesama Getsemanska ura. Za pjesničku zbirku „Gral“ 1994. godine je dobio nagradu Društva hrvatskih književnika „Tin Ujević“ kao najbolju objavljenu knjigu te godine.
Pjesnikov rođendan 29.rujna od 1997. godine ,otkad Škola nosi pjesnikovo ime,slavimo kao Dan škole.